
Bliži se taj dan, koji smo dugo čekali. Dan rukometne utakmice, nekima sasvim obične, ali onim iskrenim navijačima posebne, mnogo bitne. Mnoge naslovnice, mnogi statusi su puni Bosne, velika je euforija, velika su očekivanja. Neke će nas stegnuti u grudima, neki će i pustiti suzu, ako ne uspijemo, jer znamo šta nam ova utakmica znači, ne samo za rukomet, nego općenito sport u Visokom, koji je posljednjih nekoliko godina zatajio, ali i ako ne uspijemo, nije sve gotovo. Ova uprava kluba, stručni štab, na čelu sa Senadom Skopljakom, igrači i svi sponzori, vratili su nadu u bolje rukometne dane. Ipak vjerujemo da možemo, u paklenoj atmosferi u KSC Mladost, atmosferi kakvu samo mi u Visokom možemo napraviti, kada je rukomet u pitanju. Nikada nisam imao riječi kako objasniti tu ljubav prema ovom gradu, prema klubu, prema sportu. Kako nekome ko nije ništa doživio, prošao sa Bosnom i jednom i drugom, objasniti da je to emocija, ljubav i način života? Kako objasniti euforiju, te ljude na tribinama, koji imaju isti motiv, koji odavno čekaju rezultat pa i neki trofej, a tako nas malo djeli.? Koliko puta je zabolio poraz, loše stanje u klubovima, nepravda, bilo je i suza, koje su bile radosnice a i one druge, ovaj put se nadamo radosnicama. Kako tek nekome objasniti to ludilo na tribinama, da si zagrljen sa nepoznatim ljudima, poslije svakog gola i dobre šanse, kako?. Možda sve to zvuči ludo, čudno, ali čega je srce puno to usta govore! Klub se voli bez objašnjenja, to je vjera koja ne traži dokaz, ljubav koja ne traži uzvrat. Gazili smo kilometre, kisli, smrzavali se, talili se, djelili sendvič na nekoliko djelova, cigaru pušili u krug, jer to je stil, to je ljubav, to je jedinstvo. Prijateljstva sa tribine i ljubav koja nas sve spaja, ne poznaju granice, ne poznaju prepreke. Nogomet je trenutno, bez ambicija, bez jasnog cilja, ali vjerujem da će doći vrijeme i ljudi koji će vratiti stvari na pravo mjesto, Visoko to zaslužuje, sport u Visokom to zaslužuje. Vjerujemo da je došlo vrijeme, da se više ne gleda ko je “njihov a ko naš” u političkom smislu, svi smo mi jedno i trebamo gledati u tom pravcu, za dobrobit sporta u našem gradu, jer sport spaja ljude i ne poznaje razlike. Rukomet je cijelu sezonu u fokusu dešavanja, čekamo taj povratak tamo gdje pripadamo, zato neka vas emocije i ljubav u subotu ponesu, zagrilte se i navijajte, pokažite ljubav. Podržite momke do pobjede, jer oni su to zaslužili! Subota stadion 16:00, dvorana 19 00!
Bosna a i Visoko, su uvjek bili simbol otpora, prkosa i vjernosti. Tako neka bude i danas a i sutra neka bude Zauvjek!