Prva utakmica polufinala Lige prvaka donijela je pravi taktički rat u Madridu, gdje su se Atletico Madrid i Arsenal rastali bez pobjednika 1:1.

Gosti iz Londona poveli su u 44. minuti, kada je Viktor Gyökeres sigurno realizovao jedanaesterac i donio važnu prednost svom timu. Atletico je zaigrao agresivnije u nastavku i u 56. minuti došao do izjednačenja, također s bijele tačke, preko Javiera Álvareza.

Utakmica je protekla u visokom ritmu, uz mnogo duela i borbe na sredini terena, a oba tima su ostavila dojam da će revanš donijeti još žešću borbu za mjesto u velikom finalu.

U omladinskom fudbalu rijetko se desi rezultat koji preraste statistiku i postane dokaz da jedna generacija ima nešto posebno u sebi. Pobjeda kadeta Bosne protiv Busovače od 14:0 upravo je taj trenutak, ne samo velika, nego i historijska. Ovo je najveća pobjeda omladinskih selekcija Bosne otkako klub postoji, rezultat koji potvrđuje da Visoko ima generaciju koja želi da bude najbolja, a ne samo dobra.

Možda će neko reći da protivnik nije bio na najvišem nivou. Ali to ne mijenja suštinu: nikome nije lako dati 14 golova. To zahtijeva ozbiljnost, disciplinu, koncentraciju i tim koji od prvog do posljednjeg minuta želi više. A ovaj tim upravo to ima.

To potvrđuju i brojke koje ne ostavljaju prostor sumnji. Bosna je osam kola prije kraja postigla nevjerovatnih 111 golova, primila 25, i potpuno zasluženo se nalazi u borbi za naslov prvaka. To nisu slučajni podaci, to su parametri ekipe koja ima sistem, rad i jasnu ideju igre.

Ali nijedna generacija ne raste sama. Ova priča ima svoj temelj u radu, disciplini i vođenju, a veliki dio svega što ova selekcija danas pokazuje pripada treneru Edinu Muzaferiji. Njegov rad se vidi u organizaciji igre, u odnosu igrača, u napretku svakog pojedinca i u kolektivu koji igra zrelo, moderno i hrabro. Ova generacija nije slučajna, ona je rezultat kontinuiranog rada i trenerske filozofije koja gura ove dječake da rastu iz dana u dan.

Najubjedljivija pobjeda u historiji omladinske škole zato nije samo rezultat na semaforu, to je dokaz sistema, dokaz da se radi ispravno. Dokaz da ovi momci imaju karakter. Sve što rade danas samo je najava onoga što mogu sutra. A jedno je sigurno: Bosna ima budućnost i ona se upravo gradi pred našim očima.

Reprezentativac Bosne i Hercegovine, Esmir Bajraktarević, sve više privlači pažnju evropskih skauta nakon odličnih partija koje pruža u posljednje vrijeme.

Prema navodima iz nogometnih krugova, posebno su impresionirani skauti engleskog kluba Everton, koji su ga detaljno pratili i ostali oduševljeni njegovim nastupima, tehnikom i zrelošću u igri uprkos mladim godinama.

Everton navodno ozbiljno razmatra mogućnost da krene u konkretnu akciju i pokuša osigurati njegov potpis već u narednom prelaznom roku. Klub iz Premier lige vidi ga kao dugoročnu investiciju i igrača koji bi mogao donijeti dodatnu kreativnost u veznom i ofanzivnom dijelu tima.

Za Bajraktarevića bi eventualni transfer u Englesku bio veliki iskorak u karijeri i prilika da se okuša u jednoj od najjačih liga na svijetu, dok bi Bosna i Hercegovina dobila još jednog igrača koji igra na visokom nivou u jakom takmičenju.

Ostaje da se vidi hoće li interes Evertona prerasti u konkretnu ponudu i da li će naš reprezentativac napraviti veliki transfer ovog ljeta.

24. aprila 1985. godine, Željezničar je na prepunoj Grbavici odigrao revanš susret polufinala Kupa UEFA protiv mađarskog Videotona.

Željezničar je u sezoni 1984/1985 imao sjajnu ekipu, te je tada postigao najveći uspjeh u evropskim takmičenjima. Na terenu Baždarević, Bahtić, Nikić, Škoro, Baljić, Šabanadžović i drugi asovi su činili odličan tim, ali vjerovatno najjače oružje Želje bio je tadađnji šef stručnog štaba, Ivica Osim. Plavi su igrali dopadljivo, a u Kupu UEFA su redom padali Sliven, Sion, Universitatea i Dinamo Minsk.

U polufinalu Željo se sastao sa Videotonom koji je tada u 1/4 finalu izbacio slavnog Manchester Uniteda. U drugom paru polufinala sastali su se Inter i Real Madrid. U prvoj polufinalnoj utakmicu, u Mađarskoj, Željo je poražen sa 3:1. Ipak, rezultat je bio dostižan, a 25.000 navijača na Grbavici je istinski vjerovalo u finale Kupa UEFA.

Historijska utakmica na Grbavici je odigrana 24. aprila 1985. godine. Željo je bio sjajan, redale su se prilike pred golom Mađara, a golovima Bahtića i Ćurića Plavi su imali rezultat koji ih je vodio u finale. Ipak, svima dobro poznata 87. minuta i Csuhayi je pokvario slavlje na Grbavici. Utakmica je završena rezultatom 2:1 i Videoton se plasirao u finale gdje je poražen od Real Madrida sa ukupnih 3:1.

FK Željezničar

Haris Hukanović rođen 10. oktobra 2011. godine, napadač već sada gradi ozbiljan put u jednoj od najpoznatijih fudbalskih škola u Evropi FC Sochaux. Član je omladinske selekcije U15, gdje nastupa na poziciji klasične “devetke”. U Sochauxu je još od svoje sedme godine, što dovoljno govori o kontinuitetu, radu i povjerenju koje uživa u ovom francuskom klubu poznatom po razvoju mladih talenata. Kroz godine je izrastao u igrača koji se izdvaja osjećajem za prostor, instinktom u završnici i mirnoćom pred golom, osobinama koje krase vrhunske napadače.

Posebnu težinu njegovoj priči daje i reprezentativni dres. Haris već ima debitantski nastup za omladinsku selekciju Bosne i Hercegovine U15, čime je napravio prvi veliki korak ka ostvarenju sna koji dijeli sa mnogim mladim fudbalerima. Iako rođen i odrastao u inostranstvu, njegovi korijeni vode iz Sanskog Mosta, a posjeduje i bh. pasoš, što dodatno učvršćuje njegovu vezu s domovinom.

Mnogi koji prate omladinski fudbal već sada u njemu vide potencijal i kvalitet koji bi ga u budućnosti mogli dovesti na najveću scenu.

Ako nastavi ovim tempom, uz pravu podršku i razvoj, Haris Hukanović bi mogao postati jedno od novih lica bh. fudbala, napadač koji donosi golove, ali i nadu za budućnost, a zašto ne postati i novi Džeko ⚜️🇧🇦

Prema informacijama koje dolaze iz Slovenije, Feđa Dudić nalazi se nadomak odlaska s klupe NK Maribor nakon završetka tekuće sezone.

Razlog mogućeg rastanka leži u činjenici da Maribor ove sezone nije uspio osvojiti nijedan trofej, što u klubu takvog renomea predstavlja ozbiljan neuspjeh. Ambicije Maribora su tradicionalno vezane za borbu za titule, pa izostanak rezultata teško prolazi bez posljedica.

Slovenski mediji navode da je već poznat i glavni kandidat za njegovog nasljednika. Riječ je o Slaviša Stojanović, koji je nedavno vodio FK Željezničar.

Stojanović dobro poznaje slovenski fudbal, s obzirom na to da je ranije sjedio na klupama Domžala i Kopra, što ga čini logičnim izborom za potencijalnog novog trenera Maribora.

Ostaje da se vidi hoće li u narednim danima doći do zvanične potvrde promjena na klupi jednog od najtrofejnijih klubova u Sloveniji.

Sportske.ba

Vjerujem da svi dosta učimo iz svojih interakcija sa drugima. Riječi se često zaborave ali ljudi uvijek pamte osjećanja koja ste izazvali ili prenijeli na njih. Direktni kreator sveopšte euforije i radosti koje su nadilazile okvire naše zemlje je Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH i njegovi igrači. Oblikujući naše emocije, istovremeno pokazuju da kad imaš ponos, otvoreno srce i iskrenost, te prave ljude oko sebe, ništa nije nemoguće.

Selektore, u razgovoru prije nešto više od osam mjeseci rekli ste da jako želite odvesti našu reprezentaciju na neko veliko takmičenje na koje niste uspjeli otići kao igrač. Da li ste to osjećali kao Vašu najdublju, najskrovitiju obavezu ili neku vrstu duga i prema BiH ali i navijačima koji su uvijek bili uz Vas?

„Želja, realnost i vizija su kod mene usko povezane i isprepletane. Kad sam o tome prije govorio, jednostavno sam prenosio našu veliku želju, „glad“, da tako kažem da kao selektor odvedem reprezentaciju na neko veliko takmičenje. Nisam to osjećao kao obavezu, još manje kao pritisak ili dug prema BiH i navijačima. Ogromna želja, disciplina i posvećenost svih, dovele su nas do ovog rezultata i vrlo smo sretni zbog toga. Kada igrate za reprezentaciju ili ste dio reprezentacije uvijek imate na umu da svoju zemlju predstavljate cijelom svijetu, puni ste emocija i želja da se plasirate na neki veliki turnir, tako je kod mene.“

Kao igrač imali ste autoritet i saigrači su Vas slijedili. U fudbalu je to teško postići a Vi ste pokazali da i na selektorskoj poziciji, imate tu autentičnost i snagu da igrači slijede i Vas i Vašu filozofiju igre. Na koji način ste uspjeli da to postignete?

„Mislim da svaki čovjek nosi u sebi jednu dozu autoriteta. Na koji način će se taj autoritet graditi ili doći do izražaja zavisi od pojedinca. Nisam ni ja sa 19 godina odjednom postao autoritet već je to jednostavno došlo kroz karijeru, kroz bazu koju sam imao iza sebe, odnosom na terenu, kvalitetom i važnošću u ekipi ili u ligi. Drago mi je što se vrijednosti koje sam njegovao mogu potvrditi kroz zajedništvo u reprezentaciji, dobru komunikaciju sa igračima, međusobnom povjerenju. Za mene je uvijek bilo važno ostati dosljedan svojim principima, dosljedan u odlukama kojih u trenerskom poslu ima lijepih i manje lijepih ali su dio puta i filozofije koju pratimo. Mislim da je sve to skupa uticalo na to da mi igrači vjeruju i da slijede moju viziju koja je sada i njihova. Nema nekog recepta ili formule, već mislim da ima veze sa karakterom i ličnošću jednog čovjeka.“

Da li je Barbarez, prije i nakon kvalifikacija isti? Koliko su Vas ove utakmice promijenile, šta ste naučili ili otkrili o sebi, saradnicima, o timu?

„Nisam isti, naravno i ja sam kroz ove kvalifikacije, baraž napredovao i razvijao se. Ne samo ja nego i moji saradnici sad više znamo u svakom ovom segmentu. Naučili smo neke stvari o nama o protivniku o biznisu fudbala o tome kako jedna reprezentaciji funkcioniše kroz kvalifikacije, a kako u baražu. Svaka utakmica je posebna pa smo se tako i pripremali konstantno tražeći od igrača da ne odustaju, da vjeruju u sebe i svoje mogućnosti. Ovo iskustvo je dragocjeno i sigurno da smo sad možda i malo pametniji, nego što smo bili prije kvalifikacija.“

Sada, kad su se emocije malo slegle, predstoji intenzivan rad na planu priprema, izboru reprezentativnog kampa, biranju protivnika za prijateljske utakmice, itd. Koliko se odmaklo u tim aktivnostima?

„Više je posla nego što smo imali u protekle dvije godine, tako je kad igraš baraž, ali mi smo sretni ide to dobro. Neke stvari zahtijevaju malo više vremena, pogotovo te logističke stvari. Što se tiče putovanja i izbora protivnika, dosta toga je već popunjeno i zauzeto kod drugih reprezentacija tako da se moramo malo prilagođavati, napraviti neke kompromise. Međutim, ništa nas to ne brine, važno je da smo mi na Svjetskom prvenstvu. Kad počnu pripreme želim samo da su svi igrači zdravi, da se niko ne povrijedi a siguran sam da će dobro raditi i, naravno da spremni pođemo za Ameriku.“

Izgleda da vam je bilo mnogo teže uvjerite ljude u svoje ideje, nego pobijediti i plasirati se na SP. Vratili ste povjerenje i podigli „imidž“ nacionalnog tima, možete li podijeliti još neki od Vaših snova jer ne samo što se ostvaruju, nego donose radost širom zemlje i mnogo dalje od toga?

„Nisam ja imao želju nekoga uvjeravati, to ljudi moraju sami prihvatiti. Bitna je vizija, upornost, hrabrost da istrajemo do kraja i kad rezultati nisu bili sjajni. Ljudi su te stvari sami prepoznali, vjerovali meni, mojoj ekipi i onome što radimo. Mislim da smo mi bili od početka izričito transparentni, vjerodostojni, da smo istinski radili ovaj posao da smo pošteni u tome što radimo. Naravno, uvijek ima grešaka ali želimo da se one svedu na minimum, da se uspije u ovome što radimo i kad stvari vidimo drugačije nego što ih vide drugi. To je ideja koja nas vodi i svrha ovog svega. Što se tiče snova, oni se kod mene vezuju i za emocije. Kada sam na Svjetskom prvenstvu 2014. gledao našu prvu utakmicu na televiziji, protiv Argentine, toliko me se dojmila ta atmosfera, emocije koje je teško opisati, da sam uvijek razmišljao kako je to možda jedini nedostatak u mojoj karijeri što nisam kao igrač otišao na neki veliki turnir. Zato sam to uvijek isticao kao veliki san koji sam evo sada u drugoj ulozi ostvario. Sad je sve bonus, a naravno i poslije toga nastavljamo dalje, sa željom da idemo lagano uz brdo i, nadamo se sljedećim nekim uspjesima. A, oni će, siguran sam doći.“

Selektore, na kraju ovog razgovora recite nam kakvu ćemo reprezentaciju BiH gledati na ovom Svjetskom prvenstvu?

„Nedavno sam rekao, mogu obećati da ćete gledati onu reprezentaciju koju ste vidjeli kroz kvalifikacije, onu reprezentaciju, koja ima sve ono što sada svi hvale, što se tiče tog zajedništva, tog voljnog momenta, tog karaktera, mentaliteta pobjednika. Znači sve te stvari smo stvorili u ove dvije godine i tako će biti dok sam ja tu. Napravili smo najvažniji posao, plasirali smo se na SP i ići ćemo korak po korak. Dosta mladih igrača je tokom ovih utakmica, već pokazalo da imaju kvalitet i potencijal. Oni imaju još toliko prostora za daljnji razvoj tako da će sljedeći korak napraviti na SP“.

U zemlji u kojoj su svi selektori ostaće upisano da je Sergej Barbarez, za manje od dvije godine na klupi „A“ nacionalnog tima, odveo BiH na smotru najboljih svjetskih fudbalskih reprezentacija. Prije njega, to je uspio samo Safet Sušić, koji je u trenutku plasmana, već više od tri godine bio na čelu bh. selekcije.

N/F Savez BiH

Komitet za hitnost Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine donio je odluku o izmjenama kalendara takmičenja Premijer lige BiH za sezonu 2025/26.

Do promjena je došlo kako bi se završnica prvenstva uskladila s obavezama A reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja će nastupiti na Svjetskom prvenstvu 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku.

Jedan od razloga za korekcije rasporeda je i organizacija prijateljske utakmice protiv Sjeverne Makedonije, koja će biti odigrana 29. maja u Sarajevu.

Prema novom kalendaru, utakmice 35. i 36. kola Premijer lige BiH igrat će se 23. i 26. maja 2026. godine.

Podsjećamo, prvobitnim planom bilo je predviđeno da se završno kolo odigra 31. maja, ali je termin pomjeren zbog pomenutih obaveza.