Danas se navršava 10 godina od ubistva našeg brata sa tribine, Mirze Raščića.
Ubijen je u tadašnjoj prostoriji navijača na sjevernoj tribini stadiona Grbavica.
Nerado se sjećamo tog događaja i gubitka svoga brata, druga, poznanika… Baš na desetu godišnjicu igra se uzvratna utakmica polufinala kupa.
Sjećanje na Mirzu i obilježavanje već decenije kako nije sa nama bitnije je od bilo koje utakmice i trofeja našeg voljenog kluba.
Na Grbavicu danas treba da dođemo prvenstveno radi sjećanja na Mirzu, da ne dopustimo zaboravu da boravi među nama, koji je inače boljka našeg naroda, ali mi barem treba da budemo svijetla tačka po tom pitanju. Ne smijemo dopustiti da zaboravimo i okrećemo glavu, jer od tog događaja malo je šta ostalo isto po pitanju funkcionisanja grupe.
U godinama nakon toga grupa je imala i uspona i padova i lijepih i loših momenata i izrasla je na nivo najozbiljnijih navijačkih grupa koje imaju kontinuitet koji je najbolji parametar ozbiljnosti.
Da li su svi ti uspjesi naše grupe vrijedni gubitka Mirze, pa naravno da nisu i nikada neće biti. To je bio nesumnjivo najtragičniji događaj za našu grupu u njenoj historiji, a bilo je još velikih tragedija, koje su nažalost zadesile našu grupu, koje nećemo pominjati ovom prilikom.
Gorak je okus u ustima svih kasnijih navijačkih pobjeda u tom novom poglavlju naše grupe.
Nadamo se da se nešto slično više nikada neće ponoviti.
Ne zaboravljajmo, pamtimo, pričajmo, opominjimo…
Svi na Grbavicu, stoji u saopštenju Manijaka
