Legendarni trener još je prije deceniju i po vidio ono što mnogi nisu – kako će djeca bh. dijaspore postati fudbalska elita Starog kontinenta.
U historiji fudbala na ovim prostorima malo je ličnosti koje su posjedovale takvu harizmu, ali i nevjerovatnu fudbalsku intuiciju kao Miroslav Ćiro Blažević. “Trener svih trenera” bio je poznat po svojim motivacijskim govorima, šarmu i sposobnosti da podigne ekipu iz pepela, ali jedna njegova izjava iz 2009. godine danas odzvanja jače nego ikada prije.
Dok je s klupe predvodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine i budio opštenarodni fudbalski zanos predvođen mladim Edinom Džekom i tadašnjom generacijom Zmajeva, Ćiro je gledao daleko u budućnost. Nije posmatrao samo ono što se dešavalo na terenu u tom trenutku, već je prepoznao sociološki i sportski fenomen koji će u godinama koje dolaze postati ključni oslonac bosanskohercegovačkog sporta.
”Ta djeca iz Bosne, koja rastu u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, jednog dana će dominirati Evropom.”
(Miroslav Ćiro Blažević, 2009. godine)
Vizija iznad vremena i prostora
Ove Ćirine riječi, izrečene u vremenu kada su mnogi sa skepticizmom posmatrali organizaciju i skauting u dijaspori, danas zvuče kao čisto proročanstvo. Fudbalska karta Evrope preplavljena je imenima mladića bh. korijena koji su prošli rigorozne, moderne i vrhunski organizovane akademije u Berlinu, Minhenu, Cirihu, Beču i drugim evropskim centrima.
Novi talas bh. reprezentativaca, među kojima se ističu imena poput Tarika Muharemovića i drugih mladih snaga koji s ponosom oblače dres sa državnim grbom, upravo su personifikacija onoga o čemu je Ćiro govorio. Ta djeca su spojila neosporni, urođeni bosanski talenat i inat sa zapadnoevropskom disciplinom, taktičkom zrelošću i vrhunskom fizičkom spremom.
Spoj tradicije i zapadne discipline
Znao je stari lisac da ekonomska migracija i teške sudbine stotina hiljada porodica koje su svoje utočište pronašle u zemljama Zapadne Evrope kriju jedan nevjerovatan sportski kapital. Dok su tamošnji klubovi ulagali milione u infrastrukturu i razvoj mladih igrača, bosanska genetika je odradila svoj dio posla.
Danas, kada svjedočimo smjeni generacija i stvaranju nekog novog, modernijeg tima Bosne i Hercegovine, Ćirine riječi dobijaju svoj potpuni epilog. Igrači vaspitani u uređenim sistemima, ali sa srcem koje kuca za domovinu svojih roditelja, postaju udarna igla kako u svojim klubovima u ligama petice, tako i u nacionalnom dresu.
Zato, kada danas gledamo te mlade momke kako s ponosom i visoko podignutim pesnicama slave pobjede i ostavljaju srce na terenu, ne možemo a da se ne sjetimo čovjeka koji je sve to vidio prije svih. Bio je i ostao unikat, a vrijeme konstantno dokazuje koliko je bio u pravu.
Znao je stari lisac… i hvala mu na tome.
