Pohlepa znači žestoko željeti nešto. Natjera čovjeka da iskoristi drugog, da prevari, slaže, prisvoji, ukrade, opljačka i ubije. Pohlepna osoba misli samo na sebe. U težnji da stekne što želi, ignoriše sve druge. U onom što drugi imaju, a ona nema, ili nema u željenom obimu, pohlepna osoba vidi plijen, koji želi na svaki način prigrabiti, makar to bilo nedozvoljenim putem i nezakonitim sredstvima. Pohlepa je toliko ovladala čovjekom, njegovom bićem i familijom, da se nerijetko nasljedno prenosi s roditelja na djecu, s djece na unuke, pa ostaju njome zarobljeni do svoje smrti. Ko više ima, taj više vrijedi. Čak ni smrt ne otvori oči ni onima koji odlaze, ni onima koji ostaju. A pored svog bogatstva pohlepan čovjek ostane duhovno siromašan i nesretan. Još dok smo bili mali i zajedno sa svojom porodicom jeli za sofrom jelo iz činije ili pitu iz tepsije naučili smo da odmjerenim pokretima slasno ali bez pohlepe uzimamo jelo i svako je osjećao i znao koliki je dio tog zajedničkog kolača njenu namjenjen.
Foto:Screenshot
